Posljednji proces pred Haškim tribunalom počeo je danas u kojem će Tužilaštvo iznijeti uvodnu riječ na početku suđenja Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske (VRS) optuženom za genocid i druge zločine u BiH.

Mladić je, kao bivši komandant Glavnog štaba VRS-a, po dvije tačke optužen za genocid, te zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u BiH od 1992. do 1995. godine.

U uvodnoj riječi Haško tužilaštvo je istaklo da je prije dvije decenije rukovodstvo bosanskih Srba započelo napade na civile nesrpske nacionalnosti i da je njihov jedini grijeh bio što su bili druge nacionalnosti.

Svijet je, kako je istaknuto, šokiran gledao kako unutar Evrope stradaju cijela naselja i sela i provodi se genocid.

"Prije četiri dana bilo je tačno dvije decenije kako je Ratko Mladić posto komandant Glavnog  štaba Vojske Republike Srpske, vojske koja je stvorena, barem imenom, tog dana. Tog istog dana Mladić je počeo da učestvuje u zločinačkom pohodu koji je već bio u toku. Istog dana je preuzeo odgovornost za sprovođenje, vojnom silom zločinačkog ciljeva etničkog čišćenja, velikog dijela Bosne. Istog dana on je počeo sa svojim direktnim učeščemu teškim zločinima", istaknuto je u uvodnoj riječi Tužilaštva.

Uvodno izlaganje tužioca Dermota Groomea

U uvodnom izlaganju tužilac Dermot Groome istakao je da će Mladićeve bilješke koje je vodio biti jedan od ključnih dokaza u ovom procesu.

„Mladić bilježi razgovore o strateškim ciljevima s Karadžićem, gdje je Karadžić kaže „bilo bi dobro da se izvrši razgraničenje da se razdovjimo, da stvorimo koridor, da Drina bude granica i da izađemo na more“, rekao je Groome.

Istakao je i Mladićevu bilješku, pet dana prije zvaničnog objavljivanja strateških ciljeva, u kojoj stoji da je Momčilo Krajišnik predstavio ciljeve.

„U bilježnici Mladić je zabilježio konačnu verziju strateških ciljeva koji će biti objavljeni za nekoliko dana“, kaže Groome.

Da bi se naglasila važnost strateških ciljeva za Mladićevo vojno planiranje pokazan je izvadak iz Izvještaja vojske Republike Srpske od 1. aprila 1993. godine, koji sadrži detaljnu analizu operacija ove vojske.

„Prije kraja maja Mladić je bio uključen u masovno bombardovanje Sarajeva, zatim masakre po općinama, a Vojska Republike Srpske učestvovala je u najbrutalnijem masovnom čišćenju u Prijedoru“, kazao je Groome.

U izlaganju, Groome je napravio sažetak ključnih događaja prije napada.

„U decembru 1991. dokument planiranja o uspostavljanju vlasti Srba i općine je razdijeljen, u februaru 1992. Momčilo Mandić, Mišo Stanišić i ostali viši članovi tadašnje multietničke bosanske policije su se sastali kako bi planirali raspad Ministarstva unutrašnjih poslova i kreiranje Ministarstva unutrašnjih poslova bosanskih Srba, 24. marta 1992. otprilike osam dana prije prvih napada Radovan Karadžić je rekao prisutnima na 12. sjednici Skupštine bosanskih Srba da su planovi koji su pokrenuti mogli biti implementirani“, rekao je Groome.

Primjena trećeg strateškog cilja pokazana je na demografskim kartama iz 1991. i 1997. godine, kao i na karti Momčila Krajišnika.

U izloženom dokumentu vidjelo se da je Jugoslavenska narodna armija podijelila 51.900 komada naoružanja (75 posto), a SDS 17.298 komada.

„Osnovni cilj Vojske Republike Srpske bila je zaštita Srba“, zaključio je Groome.

Groome je istakao da će "optužba izvesti dokaze koji dokazuju da je unutar nekoliko sati od stvaranja Vojske RS-a ona bila u stanju preuzeti sistem veza i sistem rukovođenja i zapovijedanja JNA. Glavni štab RS-a mogao je na taj način efikasno izdavati naređenja i primati izvještaje od kopnenih jedinica u roku od svega nekoliko sati".

"Dvanaestog maja 1992. kada je osnovana Vojska RS, JNA se povukla iz Bosne. Iza sebe JNA je ostavila najveći dio svog oružja, kao i hiljade vojnika. Sve je to ostavljeno u rukama novoosnovane Vojske Republike Srpske. JNA je nastavila plaćati plaće gotovo cijelom oficirskom kadru Vojske RS-a, među kojima su bili i Mladić, Galić, Krstić, Talić i drugi viši oficiri", kazao je tužilac Groome.

On je dodao da su Prvi krajiški korpus, Drinski, Sarajevsko romanijski i Istočnobosanski korpus, korpusi koji su najrelevantni za ovu optužnicu.

Tužilac Groome je opisao neke od zločina za koje se tereti Mladić, odnosno zločine koji su direktno počinili vojnici pod njegovom komandom.

"Prije rata u Krajini je živjelo mnogo Srba. Rukovodstvo bh. Srba shvatilo je da ukoliko to stanovništvo mora postati vitalni dio države bosanskih Srba mora se s njom vitalno povezati. Drugi cilj bilo je stvaranje te fizičke veze. U optužnici se konkretno navode zločini koji su se odigrali u pet općina, iako sve te općine nisu u samom koridoru, one su povezane sa strateškim ciljem. To su Prijedor, Sanski Most, Ključ, Banja Luka i Kotor -Varoš. Dvije najvažnije općine u Krajini bile su Prijedor i Sanski Most. U obje općine postojala je muslimanska većina. Obje su graničile s općinama Banja Lukam općinom s jakom srpskom većinom. Zauzimanje dviju općina dogodilo se u aprilu 1992. U tim općinama doći će do najgorih epizoda etničkog  čišćenja, a JNA je igrala značajnu ulogu u zauzimanju vlasti u tim općinama", kazao je Groome.

"Momir Talić koji je tada bio pukovnik, jedan od oficira koji je imao tada najveće povjerenje Ratka Mladića osobno je sudjelovao u zauzimanju Sanskog Mosta. Nekoliko tjedana kasnije nakon što je stvorena vojska RS-a, Talić će biti odgovoran za brutalne napade na muslimane u Prijedoru", dodao je on.

"Krajem maja nedugo nakon što je Mladić preuzeo dužnost komandanta Glavnog štaba Vojske RS-a, oko 50 vojnika poslužilo se haubicama da granatiraju sela Vrhpolje u Sanskom Mostu. Sljedeće sedmice vratili su se da spale nesrpske kuće. Zarobili su otprilike 20 dječaka i muškaraca, odveli ih do vrhpoljskog mosta i tjerali ih da skaču u vodu jedan po jedan i pucali na njih dok su oni skakali", kazao je Groome.

"Izdano je naređenje da svi muslimani muškarci blizu škole u Velagićima dođu u policijsku stanicu. Tamo se okupilo 77 nenaoružanih muškaraca. I prisiljeni su da predaju svoje dragocjenosti i identifikacijske dokumente i nakon toga su ubijeni na licu mjesta ispred policijske stanice", kazao je, između ostalog, tužilac Groome.

Za dokazivanje optužbi planirano 410 svjedoka

Prvi dio dokaznog postupka Tužilaštva u Haagu odnosiće se na opšti pregled predmeta, a potom će biti izvođeni dokazi o zločinima počinjenim u Sarajevu, uzimanju međunarodnih vojnika za taoce, progonu nesrpskog stanovništva s područja 15 općina, te o genocidu u Srebrenici.

Za dokazivanje optužbi planirano je 410 svjedoka, od kojih bi 158 trebalo da se pojavi u sudnici, te ulaganje blizu 28.000 materijalnih dokaza.

Prvi svjedoci na suđenju će biti ljudi koji su preživjeli masovna pogubljenja. Najavljena su svjedočenja Elvedina Pašića, koji je u novembru 1992. godine preživio strijeljanje oko 150 ljudi u selu Grabovica u opštini Kotor-Varoš, zatim dva zaštićena svjedoka o ubistvu 150 ljudi Biljanima i oko 100 civila Velagićima (opština Ključ), kao i Fejzije Hadžića o masakru u Jelašićkom Polju kod Kalinovika, Rajifa Begića o ubistvu u Vrhpolju (općina Sanski Most), te zaštićenog svjedoka o pogubljenjima na Branjevu (općina Zvornik).

U dijelu u kojem Tužilaštvo želi da izloži opšti pregled zločina iz optužnice protiv Mladića, biće pozvani i predstavnici međunarodnih organizacija i medija. 

Pretresnim vijećem predsjedava holandski sudija Alphons Orie, a u vijeću su Bakone Justice Moloto iz Južnoafričke Republike i Nijemac Christoph Flügge.

Suđenje davno trebalo početi

Suđenje Mladiću je, prema predstavnicima udruženja žrtava, već davno trebalo da počne, dok je, s druge strane, Odbrana izrazila nespremnost zbog obimnosti optužbi i dokaznog materijala.

Optužbe koje su iznesene na njegov račun Mladić je nazvao gnusnim i monstruoznim, a na dosadašnjim pojavljivanjima pred Pretresnim vijećem uglavnom je isticao da je bolestan i star čovjek, izražavao nezadovoljstvo načinom na koji ga sprovodi sudska policija, te isticao da na ovom suđenju ne brani sebe, već srpski narod i zemlju.     

“Ja sam general Ratko Mladić i u čitavom svijetu znaju ko sam. Ja ne znam dokle ću trajati, zna onaj gore, ja želim da živim i da doživim slobodu. Ja, i ovakav kakav sam, branim svoju zemlju i svoj narod, a ne Ratka Mladića”, rekao je Mladić na jednoj od statusnih konferencija.

Nakon 16 godina skrivanja, uhapšen je 26. maja 2011. u selu Lazarevu kod Zrenjanina u Srbiji.  

Gluma ili bolest 

Prema mišljenju Geert-Jana Knoopsa, holandskog profesora prava, “ Mladić je tipični general, što se vidi po njegovom ponašanju u sudnici”.

“To nije problem dok se njegovi komentari mogu preusmjeriti u efikasne pravne argumente”, kaže Knoops.

Muniri Subašić, predsjednici Udruženja “Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa”, teško je govoriti o Mladiću danas u sudnici i o generalu s kojim je imala bliski susret u julu 1995. godine u Potočarima.

“Teško je govoriti. On je 1995. bio junak nad nevinim žrtvama, bio je general, a u samoj sudnici glumi da nije dobro, glumi bolesnog. Mislim da je to velika razlika”, kaže Subašić. 

Ona smatra da, za razliku od žrtava, Mladić na suđenju u Haagu ima sva prava, te da je suđenje trebalo davno početi kako se ne bi dogodila situacija kao sa Slobodanom Miloševićem, bivšim predsjednikom Srbije, koji je umro 2006. godine, za vrijeme suđenja po optužbama za zločine počinjene u BiH, Hrvatskoj i na Kosovu.

“Trebalo je dosad da bude i presuda. Tražili smo da se izdvoji Srebrenica, jer ima jako dosta presuda, dokaza i svjedoka. Moglo je već da se završi i da se počne raditi i Zvornik, Foča, Vlasenica, Višegrad, Prijedor, Sarajevo”, ističe Subašić.

Psihološki interesantno

U svojim obraćanjima na statusnim konferencijama Mladić je govorio da je teško bolestan, bunio se što mu nije dozvoljeno da u sudnici nosi kapu jer mu “oko glave duva ventilator”, te izrazio sumnju da će imati fer suđenje jer mu se čini da ga “kadija tuži, kadija sudi”.

On je burno reagovao kada se sjetio da je u novinama pisano da je u Potočarima prvo djeci podijelio bombone, a potom ih uzeo od njih kada su prošle televizijske kamere.  

“Psihološki je to interesantna činjenica, jer njemu je ništa da ubija. On ubija u ime principa koji se postavljaju. Po njemu, Bošnjake treba istrijebiti, i to je opravdano. Vojnički to je naređeno, ali ovo, to nije po njemu u redu, da otima od djece”, smatra profesor Ismet Dizdarević.

Prema mišljenju prof. Dizdarevića, po ponašanju optuženog se može zaključiti da nema snage da prizna šta je uradio ili da je sebi pripisao ulogu heroja, neustrašivog vođe koji sve brani. 

Hasan Nuhanović, koji je u Srebrenici izgubio oca i brata, kaže da ne treba previše značaja pridavati onome što Mladić kaže i kako se ponaša i od toga praviti spektakl i senzaciju.

“Kad krene suđenje, pažnja treba da se usmjeri ka onome što je on učinio kao komandant VRS-a, odnosno što je učinila VRS, a ne samo on lično. Treba više pažnje posvetiti žrtvama, dati veću medijsku pažnju dokazima koji se budu iznosili, to je najbitnija stvar – dokazi o zločinima”, smatra Nuhanović.

Radi što skorijeg početka suđenja, Tužilaštvo je predlagalo da Mladiću bude suđeno u dva odvojena postupka, prvo za genocid u Srebrenici, a potom za ostatak optužbi, ali je ovaj prijedlog Vijeće odbilo, ocijenivši da bi na taj način moglo doći do povrede prava na odbranu.

Međutim, s ciljem ubrzanja postupka, Vijeće je naložilo Tužilaštvu da skrati optužnicu, tako da je četvrtom izmijenjenom optužnicom broj zločina sveden na 106, umjesto 196, koliko je bilo u prethodnoj optužnici.

Profesor Geert-Jan Knoops ukazuje da su ovakvi postupci primijenjeni i u drugim slučajevima.    

“Na osnovu ranijeg iskustva u slučaju Miloševića, racionalizacijom optužnice i smanjenjem broja optužbi može se ubrzati suđenje. To se isto odnosi na vođenje dvaju odvojenih suđenja. To smo vidjeli na suđenju Sadamu Huseinu. U tom slučaju, Tužilaštvo se opredijelilo za tri do četiri odvojena suđenja. Već na prvom suđenju, koje je trajalo relativno kratko, Husein je osuđen i slučaj je zaključen”, objašnjava Knoops.

Za glavnog Mladićevog branioca postavljen je advokat Branko Lukić iz Beograda, a u timu Odbrane je i Miodrag Stojanović, advokat iz Bijeljine, koji je ranije za BIRN – Justice Report ocijenio da je neshvatljiva brzina s kojom Sud želi da počne suđenje Mladiću.

“Kada bismo sa ovim poredili praksu Suda u Haagu u predmetu Gorana Hadžića, jer je to najsvježija situacija, tamo je najavljeno da suđenje neće početi do novembra 2012. godine, a porediti optužnicu Hadžića sa optužnicom Mladića bilo bi besmisleno”, rekao je Stojanović.

On smatra da skraćenje optužnice neće bitno smanjiti obim posla Odbrane.

Foto: AP/Getty